Povijest
Priča o otoku Lokrum koji pamti stoljeća
Grobni prilozi koji se čuvaju u Dubrovačkomu muzeju govore o naseljavanju Lokruma još u prethistoriji. Sačuvan je i fragment zapisa (dio antičke nadgrobne ploče) te četiri reljefna ulomka ukrašena pleternom ornamentikom uzidana u jugozapadnom dijelu nekadašnjega benediktinskog samostana. Prema nekim podacima, još oko 915. godine na Lokrumu su obitavali redovnici bazilijanci.
SAMOSTANSKI KOMPLEKS u povijesnim se izvorima prvi put spominje 1023. kao prvi u nizu benediktinskih samostana na području Dubrovačke Republike. Čitav je otok bio vlasništvo samostana, a opatija je do polovice 15.st. skrbila i za hospital – ubožnicu siromašnih svjetovnjaka.
Rimska je kurija 1149. dodijelila lokrumskom opatu poseban privilegij mitronosnoga opata te su od tada opati samostana, nakon nadbiskupa, prvi prelati dubrovačke crkve.
Rimska je kurija 1149. dodijelila lokrumskom opatu poseban privilegij mitronosnoga opata te su od tada opati samostana, nakon nadbiskupa, prvi prelati dubrovačke crkve.
Posljednji benediktinci napustili su samostan 1798., nakon prodaje njihova posjeda nekolicini bogatih Dubrovčana. Nagao prekid stoljetnoga boravka benediktinaca na Lokrumu morao je odjeknuti, a nije li takvu jeku najlakše pamtiti po slikovitoj legendi, koja uz to zrači tračkom tajanstvenosti i kobi.
Ostaci samostanskoga kompleksa sastoje se od tri cjeline. Najstariji su ostaci trobrodne i troapsidalne romaničko-gotičke bazilike (12/13. st.) s ostacima istočnoga i zapadnoga samostanskoga krila s tornjem i razrušenim klaustrom.
U 15. i 16. st. južno od staroga romaničkoga bio je izgrađen novi samostan u gotičko-renesansnom stilu. Zapadno i sjeverno krilo toga samostana srušeni su u velikom potresu 1667., a očuvala su se preostala dva krila s klaustarskim vrtom.
Nad nadvratnikom klaustarskih vrata bezvremenska je poruka koja ne gubi na značenju: CONCORDIA RES PARUAE CRESCUNT DISCORDIA MAXIMAE DILABUNTUR
(“Slogom rastu male stvari, neslogom se i najveće raspadnu”)
Nad nadvratnikom klaustarskih vrata bezvremenska je poruka koja ne gubi na značenju: CONCORDIA RES PARUAE CRESCUNT DISCORDIA MAXIMAE DILABUNTUR
(“Slogom rastu male stvari, neslogom se i najveće raspadnu”)
Na početku 1860-ih u jugoistočnom dvorišnom kutu novijega samostana izgrađen je ljetnikovac Maksimilijana Habsburškog, potonjega potkralja Meksika.
Građen prema sugestijama samoga vlasnika na mjestu južne polovice istočnoga krila romaničko-gotičkoga samostana, zajedno sa stražarnicom, ljetnikovac je u graditeljskom smislu mješavina neoromaničkih, neogotičkih i neorenesansnih elemenata koji odražavaju historicističku arhitekturu Maksimilijanova doba.
Istodobno je, u istome stilu, izgrađena LUGAREVA KUĆA u Portoču.
Istodobno je, u istome stilu, izgrađena LUGAREVA KUĆA u Portoču.
Kako zbog nove funkcije otoka postojeće gustijerne nisu bile dostatne za opskrbu ljetnikovca vodom i održavanje nasada, izgrađene su VELIKA VODOSPREMA i ŠARLOTIN ZDENAC, dok je treći veći bazen, MALA VODOSPREMA stariji: potječe iz vremena francuske uprave otokom i gradnje UTVRDE ROYAL.
Odmah nakon zauzeća Dubrovnika 1806. godine francuska je vojska zbog strategijskog značenja Lokruma započela izgradnju te utvrde na vrhu Glavice (97 m), kao prostrane višekutne baterije s bedemima, jarkom i zemljanim nasipima. Utvrdu (Fort) Royal koristila je i austrijska vojska koja je 1830-ih izvela znatne dogradnje.
Fortifikacija kružnoga tlocrta sastoji se od preziđa s bastionima i glavne kružne utvrde, poslije prozvane Maksimilijanov toranj, s gradnjom koje sam Maksimilijan Habsburški, zapravo, nije imao nikakve veze.
Odmah nakon zauzeća Dubrovnika 1806. godine francuska je vojska zbog strategijskog značenja Lokruma započela izgradnju te utvrde na vrhu Glavice (97 m), kao prostrane višekutne baterije s bedemima, jarkom i zemljanim nasipima. Utvrdu (Fort) Royal koristila je i austrijska vojska koja je 1830-ih izvela znatne dogradnje.
Fortifikacija kružnoga tlocrta sastoji se od preziđa s bastionima i glavne kružne utvrde, poslije prozvane Maksimilijanov toranj, s gradnjom koje sam Maksimilijan Habsburški, zapravo, nije imao nikakve veze.
Kompleks LAZARETA građen je između 1534. i 1557. godine po nalogu Senata Dubrovačke Republike, radi zaštite od zaraznih bolesti.
Kvadratičan tlocrt Lazareta omeđen je dvostrukim zidom. Glavna ulazna vrata (danas zazidana) na sjevernom su zidu i nad njima je 1557. uklesan natpis o gradnji. S unutarnje strane nižu se parovi nastamba za trgovce, pomorce i putnike.
Lazaret nikad nije bio dovršen, jer je Republika potkraj 16. st. iz strategijskih razloga odustala od gradnje. Naime, čvrsto građeni Lazaret mogao je poslužiti kao osvajačko uporište, pa su Dubrovčani započeli gradnju nove karantene na Pločama, u blizini grada. Godine 1647. dio Lazareta je po nalogu Senata srušen, a njegovim su kamenjem učvršćeni gradski bedemi. No zaraštene su zidine lokrumskih Lazareta dražile pučku maštu i ona je odgovorila pričicom klasične, didonske arome.
Lazaret nikad nije bio dovršen, jer je Republika potkraj 16. st. iz strategijskih razloga odustala od gradnje. Naime, čvrsto građeni Lazaret mogao je poslužiti kao osvajačko uporište, pa su Dubrovčani započeli gradnju nove karantene na Pločama, u blizini grada. Godine 1647. dio Lazareta je po nalogu Senata srušen, a njegovim su kamenjem učvršćeni gradski bedemi. No zaraštene su zidine lokrumskih Lazareta dražile pučku maštu i ona je odgovorila pričicom klasične, didonske arome.
“TRITONOV” KRIŽ iznad uvale Skalice podignut je u spomen na mornare austrijskoga ratnog broda “Triton”, usidrenoga pred Lokrumom, koji su poginuli 9. svibnja 1859. za silne eksplozije. Od članova posade preživjela su samo desetorica, a po gradu i selima ponajviše se, u inačicama, prepričavao spas kažnjenoga i okovanoga mornara, po nekima i krivca za nezgodu.
Kako bilo da bilo, to je u Dubrovnik i na Lokrum dovelo carevog brata nadvojvodu Maksimilijana Habsburškog, lutalicu, pjesnika, ljubitelja prirode, a tada i zapovjednika austrijske ratne mornarice. Kamo ga je istraga odvela, nije sigurno, ali je u spomen poginulima dao podignuti križ na koji su uklesana njihova imena. Ponesen dojmovima što ih je potaknuo upravo taj događaj, nadvojvoda je otkupio otok u koji se zaljubio na prvi pogled.
Staro lokrumsko pristanište, SKALICU, vjerojatno se može potražiti i u drugoj pomorskoj pripovijesti. Toj, možda najstarijoj legendi o Lokrumu, životnost su dali kraljevski sjaj, križarska pustolovnost i prijetnja olovna mora. I ime protagonista: Rikard Lavljega Srca.
Iako, dakle, Rikard Lavljega Srca nije sagradio crkvu na Lokrumu, dokumenti iz 13. st. na otoku spominju, uz baziliku, još tri crkve: sv. Mihajla, sv. Cirijaka i sv.Ilije.
Do danas je ostala sasvim očuvana samo CRKVICA NAVJEŠTENJA gotičko-renesansnih odlika (15/16. st.) pored ulaza u Botanički vrt.
Staro lokrumsko pristanište, SKALICU, vjerojatno se može potražiti i u drugoj pomorskoj pripovijesti. Toj, možda najstarijoj legendi o Lokrumu, životnost su dali kraljevski sjaj, križarska pustolovnost i prijetnja olovna mora. I ime protagonista: Rikard Lavljega Srca.
Iako, dakle, Rikard Lavljega Srca nije sagradio crkvu na Lokrumu, dokumenti iz 13. st. na otoku spominju, uz baziliku, još tri crkve: sv. Mihajla, sv. Cirijaka i sv.Ilije.
Do danas je ostala sasvim očuvana samo CRKVICA NAVJEŠTENJA gotičko-renesansnih odlika (15/16. st.) pored ulaza u Botanički vrt.
